07.03. - 31.03.2019.

Izložba Valerije Polanec - Manufakti

Izložba
Valerija Polanec – Manufakti
Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5
7. – 31. ožujka 2019.

Materija i metrika Valerije Polanec
Vjernost keramici za Valeriju Polanec ne predstavlja ni dogmu ni ograničenje i u svojem je već višedesetljetnom radu prošla kroz vrlo različita iskustva i etape, no ne odustajući od oblikovanja u podatnoj tvari i provjere učinjenoga, to jest definitivnoga uobličavanja, u užarenoj peći. Prilikom modeliranja, tiještenja ima svu slobodu imaginacije, a ostvareni oblikovni rezultat potom podvrgava vatri da ga ona svojim dodirom završi i na svoj način potvrdi. Moglo bi se reći da njezina ludička narav ne može bez odgovarajuće znatiželje: u svojem radu dolazi do određene točke i onda sa zanimanjem iščekuje kako će na učinjeno reagirati prijeteći plamen, katkad spreman pomoći, ali povremeno sklon i odmoći.

Šalu na stranu, stvaralačka disciplina Valerije Polanec pretpostavlja i lice strogosti i naličje igre, i svojstva potpune sređenosti i sastojke slučaja. U svojoj radnoj amplitudi prošla je putanjama primijenjene djelatnosti i dizajna, da bi često baš na njihovim rubovima i granicama našla prave mogućnosti vlastitoga izraza. Ako je koristila lončarsko kolo logika izvođenja vodila ju je od okruglih tanjura i plitica, vaza i posuda prema satovima i lampama, da bi onda sve opuštenije nastavila širenjem registra izvan svakog nametnutog okvira.

Njezin najnoviji ciklus, dosjetljivo nazvan “Manufakti” sasvim je udaljen od organičke oblikovne obline, premda je i dalje izrazito rukotvoren. Uglavnom je geometričan, pretežno zasnovan na ortogonalnim kvadratičnim načelima. Keramička komponenta je i dalje dominantna, ali ovaj put učestalo u kombinaciji sa željezom i staklom. Ostvarene su samostojeće skulpture i reljefi, lišeni asocijativnih značenja, ali vođeni izrazito strukturalnim promišljanjem, s naglascima na čistoći volumena i statičnosti mase.

Kad je autorica odustala od oblikovne razigranosti i obrise svojih ostvarenja svela na bitno, do posebnog je izražaja trebala doći i došla je narav upotrijebljene tvari, korištenih materijala. Tako je staklo zaiskrilo svojom prozirnošću i reskošću, željezne su plohe i komadi gvožđa prigušili svoj bljesak gustom patinom, a keramika se iskazala u čitavom rasponu svojih zagasitih površina i stišanih glazura. Poseban je pak slučaj kod nekoliko primjeraka skulptura građenih oplatom od ručno modeliranih i nepravilnih, nejednakih “ploča”, kod kojih je preplet ispupčenja i udubljenja izrazito živ i dinamičan. Inače je na ostalim konstruktivistički dosljednijim radovima temeljna napetost uspostavljena kontrastiranjem i jukstaponiranjem samih osnovnih tvoriva: gvožđe ispod keramike, staklo usred pečena okvira, keramika na željeznoj površini...

Osim izrazite materičnosti upotrijebljenih elemenata, najnoviji ciklus Valerije Polanec odlikuje i specifična metrika, znalačko nizanje i razvedeno ritmiziranje svjetlosti i sjene, puninā i prazninā, prizmatičnih i pločastih čestica. Ostvaren je zanimljiv poredak poput arhitektonskih vizura ili urbanističkih modela, ali nikad isključivo racionalističkog nadahnuća. Naime, djela iz ciklusa “Manufakti” i nadalje isijavaju mekoćom i toplinom ručne obrade, a posebno pak prisnošću i žarom, živošću i šarmom, što im daje činjenica da su prošli svoje – da tako kažemo – vatreno krštenje.
Tonko Maroević